Usluga
Koncept prihvatljivosti prevoda
Kliknite na sliku knjige za besplatno preuzimanje teksta u PDF formatu ili kliknite na jezik za čitanje na engleskom, francuskom i španskom jeziku.
Obzirom da jedan tekst može uvek biti dodatno poboljšan (ali isto tako i nenamerno pogoršan), postavlja se pitanje koji bi bili objektivni kriterijumi za procenu kvaliteta jednog prevoda i za određivanje njegove prihvatljivosti?
Naravno, ovde se moramo ograničiti samo na takozvane pragmatične tekstove (komercijalne, tehničke i reklamne); poetski i književni tekstovi zahtevaju jedan potpuno drugačiji kritički pristup, obzirom da u tom slučaju moraju biti uzeti u obzir drugi parametri, neki od najsloženijih koje smo pomenuli u našoj knjizi „Prevod, adaptacija i višejezični editing”.
Ograničićemo se na analizu tekstova tipičnih za „industrijsku i institucionalnu dokumentaciju”.
Navodimo šest preciznih i jasnih kriterijuma ocenjivanja koji mogu podržati, ako ne i opravdati, bilo koju kritiku koja ima za cilj procenu, sumnjanje u ili osporavanje jednog prevoda.
Stepen diskutabilnosti
1. Pravopis
Što se tiče pravopisa, moguće razlike u mišljenju su minimalne ili nepostojeće.
2. Sintaksa
Legitimne razlike u mišljenju po pitanju sintakse su još uvek ograničene.
3. Semantička vernost originalu
Na polju semantičke rekonstrukcije originalnog teksta, razlike u mišljenju već mogu biti veće (metafore, preopširno izražavanje, preterano prevođenje, itd.).
4. Terminološka ispravnost i preciznost
Terminološka ispravnost i preciznost tehnolekta tipičnog za oblast kojoj pripada prevedeni tekst u velikoj meri ovise o raspoloživosti prethodno pregledanih rečnika.
5. Rekonstruisanje geo- i sociostila
Obzirom da se geostilovi razlikuju u odnosu na različite kontinente, vreme i društvene klase, razlike u mišljenju mogu biti od velike važnosti..
6. Stilski kvalitet i idiolekt prevoda
Stilski kvalitet idiolekta jednog teksta može biti predmet beskonačnih rasprava: čak su pisci poput Prusta i Džojsa imali velikih poteškoća kako bi uspeli objaviti svoja dela.
Vidi tabelu
________________________________________
Sintaksa ( kao i pravopis, i sintaksa mora poštovati široko prihvaćena gramatička pravila).
Semantička vernost originalu ( potpuna rekonstrukcija smisla teksta, ni preterana, ni umanjena: ovde se razlike u mišljenju uvećavaju, između ostalog, kao posledica problema „prevodivosti”).
Terminologjja ( ispravnost i preciznost korišćenog rečnika povezani su sa pitanjem specifičnog tehnolekta koji se koristi i sa njegovom prethodnom proverom: sastavljanje tehničkih rečnika i idiomatskih izraza).
Geo- i sociostil ( jezik čitalaca i geografskog ciljnog tržišta takođe mora biti unapred definisan, naročito za potrebe društveno-ekonomske prepiske).
Stilski kvalitet ( jasnoća i lepota upotrebljenog jezika koje zavise od stila polaznog jezika i od karakteristika individualnog idiolekta: maksimalno eliminisanje subjektivnosti priliko ocenjivanja).
Čini se očiglednom činjenica da čim se udaljimo od kriterijuma vezanog za pravopis, lingvistička ocenjivanja se počinju veoma razlikovati, dostižući najviši stepen subjektivnosti kada se tiču pitanja stilskog kvaliteta. Stoga bilo koja kritika koja teži da ospori prihvatljivost prevedenog teksta, a nije definisana, na direktan ili indirektan način, na osnovu ovih šest kriterijuma, riskira da postane jedna opšta kritika, koja je u potpunosti neprihvatljiva („tekst je preveden loše”, „ prevod je previše doslovan”, „prevodilac nije izvorni govornik”, itd.).
Kliknite na sliku knjige za besplatno preuzimanje teksta u PDF formatu ili kliknite na jezik za čitanje na engleskom, francuskom i španskom jeziku.
Obzirom da jedan tekst može uvek biti dodatno poboljšan (ali isto tako i nenamerno pogoršan), postavlja se pitanje koji bi bili objektivni kriterijumi za procenu kvaliteta jednog prevoda i za određivanje njegove prihvatljivosti?
Naravno, ovde se moramo ograničiti samo na takozvane pragmatične tekstove (komercijalne, tehničke i reklamne); poetski i književni tekstovi zahtevaju jedan potpuno drugačiji kritički pristup, obzirom da u tom slučaju moraju biti uzeti u obzir drugi parametri, neki od najsloženijih koje smo pomenuli u našoj knjizi „Prevod, adaptacija i višejezični editing”.
Ograničićemo se na analizu tekstova tipičnih za „industrijsku i institucionalnu dokumentaciju”.
Navodimo šest preciznih i jasnih kriterijuma ocenjivanja koji mogu podržati, ako ne i opravdati, bilo koju kritiku koja ima za cilj procenu, sumnjanje u ili osporavanje jednog prevoda.
Lingvistički kriterijumi za ocenjivanje prevedenog teksta
Stepen diskutabilnosti
1. Pravopis
Što se tiče pravopisa, moguće razlike u mišljenju su minimalne ili nepostojeće.
2. Sintaksa
Legitimne razlike u mišljenju po pitanju sintakse su još uvek ograničene.
3. Semantička vernost originalu
Na polju semantičke rekonstrukcije originalnog teksta, razlike u mišljenju već mogu biti veće (metafore, preopširno izražavanje, preterano prevođenje, itd.).
4. Terminološka ispravnost i preciznost
Terminološka ispravnost i preciznost tehnolekta tipičnog za oblast kojoj pripada prevedeni tekst u velikoj meri ovise o raspoloživosti prethodno pregledanih rečnika.
5. Rekonstruisanje geo- i sociostila
Obzirom da se geostilovi razlikuju u odnosu na različite kontinente, vreme i društvene klase, razlike u mišljenju mogu biti od velike važnosti..
6. Stilski kvalitet i idiolekt prevoda
Stilski kvalitet idiolekta jednog teksta može biti predmet beskonačnih rasprava: čak su pisci poput Prusta i Džojsa imali velikih poteškoća kako bi uspeli objaviti svoja dela.
Vidi tabelu
________________________________________
Uraditi sve za lepotu konačne verzije teksta
Pravopis ( ovo je jedan skoro uvek objektivan lingvistički kriterijum).Sintaksa ( kao i pravopis, i sintaksa mora poštovati široko prihvaćena gramatička pravila).
Semantička vernost originalu ( potpuna rekonstrukcija smisla teksta, ni preterana, ni umanjena: ovde se razlike u mišljenju uvećavaju, između ostalog, kao posledica problema „prevodivosti”).
Terminologjja ( ispravnost i preciznost korišćenog rečnika povezani su sa pitanjem specifičnog tehnolekta koji se koristi i sa njegovom prethodnom proverom: sastavljanje tehničkih rečnika i idiomatskih izraza).
Geo- i sociostil ( jezik čitalaca i geografskog ciljnog tržišta takođe mora biti unapred definisan, naročito za potrebe društveno-ekonomske prepiske).
Stilski kvalitet ( jasnoća i lepota upotrebljenog jezika koje zavise od stila polaznog jezika i od karakteristika individualnog idiolekta: maksimalno eliminisanje subjektivnosti priliko ocenjivanja).
Čini se očiglednom činjenica da čim se udaljimo od kriterijuma vezanog za pravopis, lingvistička ocenjivanja se počinju veoma razlikovati, dostižući najviši stepen subjektivnosti kada se tiču pitanja stilskog kvaliteta. Stoga bilo koja kritika koja teži da ospori prihvatljivost prevedenog teksta, a nije definisana, na direktan ili indirektan način, na osnovu ovih šest kriterijuma, riskira da postane jedna opšta kritika, koja je u potpunosti neprihvatljiva („tekst je preveden loše”, „ prevod je previše doslovan”, „prevodilac nije izvorni govornik”, itd.).


